Godišnji Forum '13

Prvi godišnji Balkanski forum o regionalnoj suradnji je održan od 7. do 9. veljače 2013. u Solunu, Grčka. Forum je služio kao platforma za povezivanje više dioničara i mladih lidera te za stvaranje ideja i strategija kako bi se ukazalo na ključne regionalne izazove i mogućnosti. Sudionici prvog godišnjeg Foruma su pridonijeli svojim bogatim iskustvom i stručnošću. Inicijativa je posvećena njegovanju i pomaganju rastuće mreže pojedinaca i organizacija koje će surađivati preko granica i sektora, kako bi dostigla zajedničke ciljeve regionalnog razvoja i donijela inovacijska rješenja za zajedničke regionalne probleme.

Ciljevi
    1. da se raspravlja o zajedničkim programima i u obzir uzmu pokretačke ideje o mogućim okvirima suradnje;
      1. da se ispita trenutačna situacija u područjima specifičnih problematika, identificiranje postojećih sposobnosti, sredstava i ograničenja, kao i mjere koje treba poduzeti kako bi se popunile praznine i ustrajalo na regionalnim inicijativama;
        1. da se stvaraju ideje za zajedničke inicijative - uključujući i inicijative koje u početku daju mali doprinos, ali koje će imati pravi utjecaj.
        Dnevni red

        ČETVRTAK, 7. VELJAČE 2013.

        18:00 - 21:30                Prijem i večera

        Uvodna izlaganja:   

        Yiannis Boutaris, gradonačelnik Soluna;

        David Burger, zamjenik direktora, Ured za pitanja južne i srednje Europe, Državno tajništvo SAD-a;

        George Papandreou, bivši premijer Grčke

        PETAK, 8. VELJAČE 2013.

        9:00 – 9:10       Dobrodošlica

        Marika Theros, koordinatorica Balkan Foruma;  

        Stephen Heintz, predsjednik Zaklade braće Rockefeller

        9:10- 10:00        

        Promišljanje regionalne suradnje: koncept, pristup i ciljevi

        George Papandreou, bivši premijer Grčke

        Okvirne rasprave: mogućnosti i izazovi za Balkan kao regiju

        Jan-Erik Enestam, glavni tajnik Nordijskog vijeća 

        Razmišljanja o nordijskoj suradnji: prošlost i sadašnjost

        10:00-10:20         Stanka za kavu

        10:20–12:00       Okvir i vizija za regionalni razvoj i napredak

        Koji bi okvir za suradnju mogao najbolje podržati pretvorbu jedne vizije integrirane regije u učinkovite regionalne inicijative? Cilj ovog panela je razmotriti ključne mogućnosti, ograničenja i prioritete za izgradnju okvira suradnje i vizije za regiju koja promiče održivi razvoj, kolektivni rast i zajedničke investicije.

         

        Voditelj: Mark Freeman, Institut za integriranu tranziciju

        Govornici: 

        Ashraf Ghani, Institut za učinkovitost države;

        Shpend Ahmeti, Američko sveučilište na Kosovu;

        Dorian Ducka, Ministarstvo gospodarstva, trgovine i energetike;  

        Leonidas Makris, politički savjetnik gradonačelnika Soluna; 

        Jelena Milić, Centar za euroatlantske studije

        12:00 – 12:30        Stanka za kavu

        12:30 – 14:00   Inicijative za regionalnu suradnju

        Koje lekcije Forum može izvući iz postojećih ili prethodnih inicijativa i kako se učinkoviti pristupi mogu prilagoditi kako bi se zadovoljile potrebe naše regije? Cilj ovog panela je analizirati i razmotriti nekoliko primjera regionalne suradnje i razvoja, i  razmišljati u svezi s lekcijama koje mogu služiti Balkan Forumu kako bi prešao iz uopćene vizije u konkretne planove političkog djelovanja.

        Voditeljica: Priscilla Lewis, SAD u Svjetskoj inicijativi

        Govornici: 

        Darko Brkan, Zašto ne (“Why not")

        Gidon Bromberg, EcoPeace na Bliskom istoku

        Tryggvi Felixson, Nordijsko vijeće

        Goran Svilanović, Vijeće za regionalnu suradnju

        14:00-15:30    Ručak

        15:45- 17:30       Paralelne radionice

        Ciljevi radionice: razmotriti trenutačnu situaciju u svakom području, ustvrditi postojeće sposobnosti, sredstva i ograničenja, kao i mjere koje treba poduzeti kako bi se popunile praznine i podržati napredovanje regionalnih inicijativa; stvaranje ideja za zajedničke inicijative, kao i razmatranje početnih mišljenja o mogućim okvirima za suradnju.

        Sudionici

        Shpend Ahmeti je vodeći istraživač javne politike na Kosovu. Donosi veliko iskustvo iz sektora civilnog društva na Kosovu. Tijekom 2007. godine je utemeljio Institut za napredne studije GAP, koji je vodio tri godine. Institut GAP je sada jedna od vodećih skupina za strateško promišljanje u području kvalitetnog upravljanja i gospodarstva na Kosovu. Ahmeti je radio godinama kao ekonomist u Svjetskoj banci, gdje je sudjelovao u upravljanju portfeljom Svjetske banke na Kosovu i bio je dio ekipe koja je izradila Pregled javnih rashoda za Kosovo. Također je radio kao financijski analitičar za područje obnove i razvoja u sklopu Svjetske banke. Za proteklih sedam godina, Ahmeti je predavao javnu politiku i međunarodnu političku ekonomiju na Američkom sveučilištu na Kosovu. Od 2010. godine se aktivno bavi politikom kao dio pokreta “Vetëvendosje”. Posjeduje diplomu osnovnog studija iz ekonomije s Američkog sveučilišta u Bugarskoj i magistrirao je u području javne politike na Fakultetu samoupravljanja J.F. Kennedy Sveučilišta Harvard.

        Miodrag Atanasievski je predsjednik Makedonske komore turizma. Ima diplomu iz područja obrane, s Filozofskog fakulteta Kirilo i Metodije. Od 1981. do 1994. je držao predavanja o obrani u srednjim školama u Skoplju. Od 1991. do 1996. godine je bio član izvršnog odbora Skupštine općine Centar, upravljao je portfeljom za obrazovanje, obranu i urbanizaciju. Od 1997. do 1998. godine bio je upravnik turističke agencije LUNA, dok je od 1998. do 2001. bio tehnički menadžer jedinice zabavnog parka u JP "Parkovi i zelenilo". Od 2002. godine je bio menadžer DOO Luna - Skoplje. Godine 1991. osnovao je Reformske snage Makedonije, a od 1991. do 2000. godine bio je predsjednik Općinske organizacije - Centar. Od 1994. do 1997. godine bio je aktivni član Liberalne stranke, a od 1998. do 2000. godine je bio aktivni član Liberalno-demokratske stranke. Utemeljitelj je i vlasnik turističke agencije TEABO - Skoplje. Od 1992. do 1996. godine radio je kao predsjednik Upravnog odbora J.H. Osnovne škole Pestaloci. Godine 2007. je utemeljio Upravni odbor Udruge Makedonaca iz Makedonije i dijaspore i postao predsjednikom te udruge. Od 2008. godine je predsjednik Makedonske komore turizma. Sudjelovao je na više domaćih i međunarodnih projekata kao što su "Skupa doma u Makedoniji” koji je podržala makedonska Vlada 2007. godine, i "Stvorite svoju budućnost", koji je podržala Agencija za mladež i sport 2008. godine.

        Will Bartlett je viši istraživač u polju političke ekonomije jugoistočne Europe u Europskom institutu pri Londonskom fakultetu ekonomije i političkih znanosti. Magistrirao je ekonomiju  na Sveučilištu Cambridge i magistar je gospodarskog razvoja pri Fakultetu za orijentalne i afričke studije na Londonskom sveučilištu. Stekao je doktorat na Sveučilištu u Liverpoolu na temu o nezaposlenosti i migracijama u bivšoj Jugoslaviji. Predavao je na sveučilištima u Southamptonu, Bathu i Bristolu, a bio je istraživač na Institutu europskog sveučilišta u Firenci. Od 2006. do 2008. radio je kao predsjednik Europske udruge za komparativne ekonomske studije (EACES). Dr. Bartlett je radio kao savjetnik u Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Europskoj zakladi za obuku, OECD-u i u ostalim međunarodnim organizacijama. Njegova trenutačna istraživanja pokrivaju tržišta rada, stručno obrazovanje i nedostatke vještina u jugoistočnoj Europi.

        Jelena Berković koordinira javne komunikacije u GONG-u, nestranačkoj građanskoj organizaciji osnovanoj u Hrvatskoj 1997. godine, koja potiče građane da aktivno sudjeluju u političkim procesima. Od 1998.-2010. Jelena Berković je radila kao urednica i novinarka na zagrebačkom Radiju 101 i bila je uključena u slične poslove u studentskom listu REVOLT i kulturnom časopisu Gordogan. Studirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i magistrirala je u polju globalne politike na Londonskom fakultetu ekonomije i političkih znanosti.

        Yiannis Boutaris je rođen u Solunu. Studirao je na Sveučilištu Aristotel u Solunu, gdje je stekao diplomu iz područja kemije. Tijekom 1967. godine je stekao diplomu iz područja vinarstva pri Institutu vina u Ateni. Od 1969. do 1996. Boutaris je obnašao dužnost pomoćnika direktora, tehničkog direktora i glavnog direktora u obiteljskom biznisu, J. Boutaris & Son S.A. kompanije koja proizvodi, uvozi i distribuira vina i alkoholna pića. Tijekom 1996. godine postao je glavni direktor Yannis Boutaris & Associates Ltd., konzultantske kompanije u sektoru vina, gdje je ostao do 2010. godine. Od 1998. do 2010. bio je predsjednik Kir Yianni SA vinarije, koja se nalazi u privatnom vlasništvu vinograda Yiannakohori ii Amyndeon i koju vode njegova dva sina. Boutaris je radio kao općinski savjetnik od 2002. do 2010. Na općinskim izborima 2006. godine bio je kandidat za gradonačelnika kao vođa "Protovoulia za Solun" i dobio je 16 % glasova. Na općinskim izborima u studenom 2010. godine izabran je za gradonačelnika Soluna. Od 1980. je radio kao predsjednik i član upravnog odbora mnogih profesionalnih, kulturnih i ekoloških organizacija, kao što su Skupština europskih vinskih regija (Arev), Akademija Internationale du Vin, Federacija grčkih vina i Spirits Industries, Filmski festival u Solunu VVF Grčka, Solunska turistička organizacija. Također je bio osnivač Makedonskog muzeja suvremene umjetnosti u Solunu i Arcturos i neprofitne organizacije čiji je cilj zaštita i upravljanje životnim okolišem i divljim životinjama. Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Vinar 2003. godine iz Udruge grčkih vinskih novinara i titulu “Europskog heroja” časopisa “Time” 2003. za rad s Arcturosom. Ima dva sina i kćer, tečno govori engleski i francuski jezik.  

        Darko Brkan je osnivač i predsjednik Zašto ne (Why Not), sarajevske nevladine organizacije koja promiče građanski aktivizam, odgovornost vlade, kao i uporabu digitalnih medija i novih tehnologija za produbljivanje demokracije u Bosni i Hercegovini. Pored toga, jedan je od osnivača udruge Dosta!, jednog od najistaknutijih građanskih pokreta u BiH za socijalnu pravdu i odgovornost vlade. Jedan je od vodećih aktivista civilnog društva, a karijeru u građanskom aktivizmu je započeo prije više od deset godina kao koordinator kampanje za prigovor savjesti kod služenja vojnog roka u BiH. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu na Informacijskoj tehnologiji i završava poslijediplomski studij na sarajevskom Fakultetu ekonomije i poslovanja, smjer menadžment strateške informacije. Brkan je stipendist školarine Regan Fascell Democracy na Nacionalnoj zadužbini za demokraciju, gdje je istraživao kako se internetski alati i informacijske tehnologije koriste za promicanje demokracije. Dobitnik je nekoliko nagrada iz polja inovacija i novih tehnologija, uključujući i nagradu Inovacije starijih članova u SAD u 2011. godini. Brkan je član Upravnog odbora Udruge američkih diplomaca u BiH, član Političkog vijeća ACIPS i član odbora Ekipe, zaklade koja promiče nezavisnu i društveno angažiranu kulturu. Završio je Akademiju za političku izuzetnost Vijeća Europe od 2008. godine, Ljetni institut Fletcher za napredne studije u nenasilnim sukobima od 2010. godine i IVLP program 2009. godine, koji financira Vlada SAD.

        Gidon Bromberg je izraelski direktor organizacije EcoPeace/Prijatelji planeta Zemlje na Bliskom istoku. Prijatelji planeta Zemlje Bliskog istoka je jedinstvena regionalna organizacija koja je spojila Jordan, Palestinu i Izrael na području zaštite životnog okoliša, promicanja održivog razvoja i unapređivanja mirovnih napora na problematičnom Bliskom istoku. Organizacija ima svoje urede u Tel-Avivu, Betlehemu i Amanu. Bromberg je suosnivač organizacije pod nazivom EcoPeace 1994. godine i od tada je njen izraelski direktor. Tijekom 1997. je predvodio ulazak organizacije u Međunarodnu mrežu Prijatelja planeta Zemlje. Bio je na čelu kampanje za obranu interesa organizacije, u Izraelu i inozemstvu, i razvio je prekogranični mirovni program Good Water Neighbors koji se predstavlja kao model za druge programe u konfliktnim područjima. U 2007. Bromberg je pozvan pridružiti se Međunarodnoj radnoj skupini East West Institute za preventivnu diplomaciju. Tijekom 2007. je koristio školarinu World Fellowship za globalno liderstvo na Sveučilištu Yale i magazin Time ga je nagradio titulom “Heroj za životni okoliš” 2008. Početkom 2009. Bromberg i njegovi suradnici - direktori - su dobili prestižnu nagradu Skoll za socijalno poduzetništvo, a u kolovozu 2009. su imali počasni sastanak s "The Elders", organizacijom koju je predvodio bivši američki predsjednik Jimmy Carter. U travnju 2010. Bromberg i Prijatelji planeta Zemlje na Bliskom istoku su dobili Green Globus za svoj rad u ekološkom obrazovanju u Izraelu. Bromberg je član izraelskog UNESCO komiteta svjetske baštine i međuministarskog odbora za održivi razvoj u Izraelu. Po profesiji je odvjetnik i prethodno je radio u udruzi Public Interest Environmental Law (Zakon javnog interesa ekološke zaštite) i član je Izraelske odvjetničke komore. Posjeduje diplomu iz ekonomije kao i prava s Monash Sveučilišta u Australiji. Kao stipendist Zaklade Novog Izraela završio je magistarski studij u međunarodnom pravu životnog okoliša na američkom Sveučilištu u Washingtonu, D.C. Objavio je više od trideset akademskih i popularnih publikacija koje se tiču politike zaštite životnog okoliša i pitanja vezanih za sigurnost voda Bliskog istoka.

        Neven Budak predaje srednjovjekovnu povijest na Sveučilištu u Zagrebu od 1980. godine. Također je često gostovao kao profesor na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Dr. Budak je objavio nekoliko knjiga i preko 60 članaka u nekoliko zemalja. Od 1999. do 2012. bio je predsjednik Hrvatskog nacionalnog komiteta za povijesne znanosti. Član je Međunarodnog povjerenstva za povijest gradova i za zajedničke povijesne projekte (CDRSEE, Solun). Od siječnja 2012. obnaša dužnost specijalnog savjetnika za znanost pri Uredu premijera Hrvatske.

        Goran Buldioski  je direktor Skupine za strateško promišljanje Fonda za otvoreno društvo. Iskusan je i pridonio je demokratskoj tranziciji srednje i istočne Europe. Njegova stručnost obuhvaća strateško planiranje i izgradnju kapaciteta za NVO i centara istraživanja politika; organiziranje i upravljanje projektima u neprofitnom sektoru, i razvoj demokratske i participativne politike za promjene u istočnoj i srednjoj Europi (CEE). Buldioski ima diplomu iz područja javne politike sa Srednjoeuropskog sveučilišta u Mađarskoj i diplomu iz područja ljudskog ponašanja u radnim skupinama sa Sveučilišta George Washington. Prije pristupanja Fondu za otvoreno društvo radio je za Vijeće Europe, u Makedonskom centru za međunarodnu suradnju i u Nacionalnom vijeću za mlade Makedonije. Njegovi članci i znanstveni radovi koji se bave istraživačkim centrima, relevantnim istraživanjima politike i demokratskom tranzicijom, objavljeni su u Europskom glasu, časopisu “Sharp!”, tromjesečnom časopisu Turkish Policy Quarterly, biltenu LSE UNDP za razvoj i tranziciju, međunarodnom časopisu za Zakon o neprofitnim organizacijama i časopisu Western Balkans Security Observer.

        David Burger je zamjenik direktora za jugoistočnu i srednju Europu u Državnom tajništvu SAD; Ured je odgovoran za američke odnose s Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Kosovom, Makedonijom, Crnom Gorom i Srbijom. Pridružio se diplomatskoj službi 1993. godine radeći u Pakistanu, Singapuru, Washingtonu, Helsinkiju, Ankari (gdje je pokrivao pitanja Irak-Turska), a od nedavno je političko-ekonomski načelnik u Skoplju, Makedonija. Četiri je puta primio Nagradu više časti koju dodjeljuje Državno tajništvo. Tijekom ljeta 2013. godine preuzet će dužnost zamjenika šefa misije u Veleposlanstvu SAD u Ljubljani, Slovenija.

        Betsy Campbell je potpredsjednica za programe u Zakladi braće Rockefeller, gdje vodi program i aktivnosti vezane za davanje bespovratnih sredstava Zaklade u Sjedinjenim Američkim Državama i inozemstvu. Njene su nadležnosti i nadzor nad upravljanjem bespovratnim sredstvima i komunikacijskim aktivnostima koje podržavaju opće ciljeve misije i programe Zaklade. Betsy Campbell je započela karijeru u Save the Children gdje je radila na programima poduzeća i kredita u Latinskoj Americi i Africi. Radila je 12 godina u Zakladi Ford, kao voditeljica Ruralnog programa siromaštva i resursa, bila je ravnateljica Razvoja zajednice i resursa, kao i viša ravnateljica i zamjenica potpredsjednika za Razvoj imovinske izgradnje i izgradnje zajednice. Prije dolaska u RBF 2007. godine, Betsy Campbell je živjela i radila u La Pazu, Bolivija, gdje je pružala konzultantske usluge u novim zakladama i raznim razvojnim organizacijama za zaštitu životnog okoliša i zajednice. Trenutačno je predsjednica upravnog odbora Winrock International i služi u odborima u Centru europske zaklade i Centru za ruralne strategije. Članica je vijeća za vanjske poslove. Betsy Campbell je magistrirala međunarodne odnose na Sveučilištu Johns Hopkins i diplomirala vanjske poslove na Sveučilištu Georgetown.

        Costa Carras je suosnivač i član Centra za demokraciju i pomirenje u Jugoistočnoj Europi i Udruge za demokraciju na Balkanu. U Centru za demokraciju i pomirenje u Jugoistočnoj Europi ima posebnu odgovornost za najraniju inicijativu Centra, zajednički povijesni projekt, koji je uspješno okupio znanstvenike i stručnjake za obrazovanje od Slovenije do Cipra. Od 1996. do kraja 2001. Carras je, skupa s Rahmi Koc, bio upravitelj Poslovnog vijeća Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI). Njegova politička aktivnost datira iz vremena kad je bio oporba grčkoj diktaturi i nastavio je s osnutkom organizacije Prijatelji Cipra u Londonu 1974. gdje je i dalje aktivan član. Inicijator je kontakata između grčkih i turskih poslovnih zajednica u 1985. godini, trenutačno je grčki koordinator grčko-turskog foruma. Rođen je u Londonu, gdje je živio do 1997. godine. Ima dvije diplome, jednu iz područja antičke Grčke i latinske književnosti i drugu iz filozofije i antičke povijesti na Trinity koledžu, Oxford. Studirao je ekonomiju na Littauer fakultetu za javnu administraciju Sveučilišta Harvard prije stjecanja dugog i raznovrsnog iskustva u poslovanju, posebice u kulturnim pitanjima i pitanjima religije.

        Milan Čulić je rođen 1979. godine u Republici Srbiji i diplomirao je na Westminster sveučilištu 2006. godine u Londonu, Engleska. Njegova je magistarska teza osvojila Nagradu za mlade koju dodjeljuje Zaklada MPI za najbolju tezu u Europi u kategoriji djelatnosti za organiziranje konvencija i sastanaka. Čulića je magazin Meetings Professionals izabrao za jednog od 30 mladih poduzetnika za svoju ediciju 30 Under 30 (30 ispod 30), kao jednog od vizionara ispod 30 godina koji oblikuju i utječu na djelatnost organiziranja globalnih sastanaka. Tijekom 2008. godine mu je kao jednom od 204 počasnih građana srbijanska Vlada dodijelila putovnicu s posebnim statusom. Trenutačno obnaša dužnost predsjednika Upravnog odbora u Centru za istraživanje i studije turizma, koji je suosnovao tijekom 2008. Čulić je trenutačno student doktorskih studija u SKEMA Business School u ​​Sophiai Antipolic u Francuskoj, gdje radi kao gostujući predavač marketinga od 2010. godine.

        Jelena Ćuruvija Đurica je diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti 2000. u Novom Sadu. Od tada aktivno radi u kazalištima u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Subotici i Vršcu i drugdje u Srbiji. Jelena Ćuruvija Đurica ima preko 40 kazališnih premijera, te nekoliko na televiziji i filmu. Prošle je godine radila u kazališnom projektu Sarajevo, Hipermnesia, u koji su bili uključeni i glumci iz Sarajeva, Prištine i Beograda.

        Aleksandar Damjanović je bio član parlamenta u Crnoj Gori od 2007. godine. Tada je obnašao dužnost predsjednika Odbora za gospodarstvo, financije i proračun Skupštine Crne Gore. Bio je šef zastupničkog kluba Socijalističke narodne partije Crne Gore, te član Nacionalnog povjerenstva za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije. Od 2003. do 2007. je radio kao tajnik parlamentarnog kluba Socijalističke narodne partije Crne Gore. Od 1995. do 2002. je bio inspektor za financije u Saveznom ministarstvu financija Vlade bivše Jugoslavije. Od 1992. do 1994. obnašao je dužnost savjetnika u Ministarstvu financija Vlade Crne Gore. Studij je završio na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Podgorici tijekom 1992. godine. Damjanović je 1996. završio poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Rođen je 1969. u Podgorici, Crna Gora. 

        Dorian Ducka je upravitelj Međunarodnih projekata i projekata europskih integracija u Ministarstvu gospodarstva, trgovine i energetike Albanije, to je pozicija na kojoj radi već tri godine. Prije nego što je ušao u Vladu, Ducka je bio potpredsjednik međunarodnog tajništva na Međunarodnom odjelu Socijalističkog pokreta za integraciju u Albaniji, treće stranke po veličini u državi. Osnovao je i bio uključen u nekoliko albanskih nevladinih organizacija, kao što su Albanski slobodni forum, IDEA Institut i Albanska atlantska asocijacija mladih političkih lidera, koji promiču pomirenje, političku suradnju i osnaživanje mladih u albanskoj politici. Dorian Ducka je bio uključen u međunarodno pomirenje i liderstvo mladih na Balkanu i u Europi. Bio je jedan od govornika na događanjima čiji su domaćini bili SAD Kongres i Senat, Dom u Velikoj Britaniji i Norveški Stortingnet. Ducka je diplomirao u području međunarodnih odnosa na Istočnom mediteranskom sveučilištu u Famagusti, Cipar. Nastavio je poslijediplomski studij kao Chevening stipendist za javnu politiku na Kings College u Londonu. Bio je na dodatnom usavršavanju u okviru Temasek Politechnic u Singapuru i na bečkoj Diplomatskoj akademiji u području energetske diplomacije. Interesiranja Doriana Ducke su putovanja, knjige, ulaganje u suradnju mladih generacija, međunarodno umrežavanje, pomirenje, transformativno poslovanje, međunarodna sigurnost i promidžba demokracije, energetska sigurnost i diplomacija. 

        Jan-Erik Enestam ima veliko iskustvo u finskoj Vladi i Nordijskom vijeću. Enestam je od 2007. godine glavni tajnik Nordijskog vijeća u Kopenhagenu. Rođen je 1947. godine u Vastanfjardu, Finska, magistrirao je na društvenim znanostima na Akademiji Abo 1973. U Finskoj je obnašao dužnost ministra vanjskih poslova, ministra životnog okoliša, ministra obrane, ministra unutarnjih poslova, ministra za socijalna pitanja i zdravstvenu skrb, specijalnog savjetnika ministra obrane, menadžera projekta u Nordijskom vijeću ministara, općinskog menadžera za Vastanfjard. Bio je razvojni planer i šef ureda za Vladu Aland i vršitelj dužnosti istraživača za finsku turističku zajednicu u Alandu. 

        Maro Evangelidou je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Firenci i završila je dodatnu obuku iz urbanog planiranja u Centre de Recherches d'Urbanisme (CRU) u Parizu. Posjeduje Master diplomu naprednih studija u urbanom - prostornom planiranju s Instituta urbanizma Pariza na Sveučilištu Pariz XII (Val-de-Marne). Osim toga, pohađala je magistarski tečaj o upravljanju životnim okolišem pod nazivom “Znanosti i tehnike životnog okoliša” na Sveučilištu École des Ponts ParisTech (ENPC) i Sveučilištu Pariz XII. Maro Evangelidou je radila u privatnom sektoru kao konzultantica i u Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životnog okoliša od 1980. U početku je radila na pitanjima opće politike i pitanjima institucionalnih okvira u Odjelu za urbanizam, a zatim je nastavila raditi na vodećim principima za studije, zakonskim prijedlozima, decentralizaciji nadležnosti u Uredu za monitoriranje urbane rekonstrukcije operacije. U Organizaciji za strateško planiranje i zaštitu životnog okoliša u Ateni (Orsa), Evangelidou je bila odgovorna za strateške intervencije u javnom i privatnom sektoru (Metropolitanski parkovi i brao područja). Osim toga radila je na europskim projektima, uglavnom u priobalnim područjima, a prethodno je radila kao šefica Odjela za strateško planiranje i gradske intervencije ORSA.

        Tryggvi Felixson je viši savjetnik u Nordijskom vijeću u Kopenhagenu. Nordijsko vijeće je skup od 87 nordijskih zastupnika utemeljen 1951. godine. Prije ulaska u Nordijsko vijeće 2010. godine radio je kao načelnik Odjela za životni okoliš i resurse u Vijeću nordijskih ministara, kooperativnoj organizaciji nordijskih vlada. Felikson je obnašao dužnosti u vlasti Islanda, u Središnjoj banci Islanda, Ministarstvu financija i Ministarstvu za životni okoliš. Šest je godina bio direktor NVO-a za životni okoliš na Islandu. Rođen je i odrastao na Islandu i po struci je resursni ekonomist, obrazovan u Norveškoj, Americi i Meksiku.

        Mark Freeman je izvršni direktor Instituta za integrirane tranzicije. Belgijski je i kanadski državljanin, međunarodni je odvjetnik i vodeći stručnjak za pitanja ljudskih prava u kontekstu demokratskih i postkonfliktnih tranzicija. Tijekom posljednjih 15 godina intenzivno je surađivao s društvima u tranziciji, uključujući Alžir, Boliviju, Bosnu i Hercegovinu, Burundi, Kolumbiju, DR Kongo, El Salvador, Keniju, Mauritaniju, Maroko, Nepal, Srbiju, Šri Lanku, Tunis, Tursku i Zimbabve. Freeman je pomogao da se pokrene i usmjeri Međunarodni centar za tranzicijsku pravdu, u New Yorku i u Bruxellesu, a autor je nekoliko vodećih tekstova o pitanjima političke i postkonfliktne tranzicije, uključujući i njegov posljednji rad pod nazivom Nužno zlo: pomilovanja i potraga za pravdom (Oxford University Press, 2010). Predaje na Pravnom fakultetu KU Leuven na temu o upravljanju tranzicijom i sukobima, a ranije je obnašao dužnost šefa za vanjske poslove u Međunarodnoj kriznoj grupi. Tečno govori engleski, francuski i španjolski jezik, završio je osnovni studij u području humanističkih studija iz McGill University, i J.D. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Otavi i magistar je pravnih znanosti s Pravnog fakulteta Sveučilišta Columbia, gdje je bio stipendist Školarine za ljudska prava i James Kent školarine.

        Eda Gemi je istraživačica u Helenskoj zakladi za europsku i vanjsku politiku (ELIAMEP). Od 2010. do 2012. bila je znanstvena suradnica u Robert Schuman Centru za napredne studije na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. Glavna polja istraživanja su joj migracije i studij jugoistočne Europe, s posebnim osvrtom na društvenu integraciju, transnacionalno političko sudjelovanje, kružne migracije i migracije u rodnom kontekstu. U okviru svojih istraživačkih aktivnosti surađivala je sa Sveučilištem Charokopeio, Centrom za rodne studije na Sveučilištu Panteion, Centrom za ravnopravnost spolova za istraživanje - KETHI, grčkim Institutom za migracijske politike - IMEPO, Centrom za europsko ustavno pravo, Sveučilištem Sussex i Ekonomskim fakultetom u Ateni.

        Ashraf Ghani je suosnivač i predsjednik Instituta za djelotvornost države i predsjedavajući Inicijative izgradnje tržišta Instituta Aspen. Predsjedavajući je Povjerenstva za tranziciju Afganistana, odgovoran za nadgledanje predaje odgovornosti u području sigurnosti afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti u afganistanskim pokrajinama. Radio je kao savjetnik SPGS Brahimi u Afganistanu krajem 2001. godine, te je postao ministar financija Afganistana tijekom prijelazne uprave, široko je priznat u području dizajniranja Afganistanske strategije za integriranu politiku, gospodarstvo i sigurnost između 2001. i 2005. godine, u formi Bonskog sporazuma, Nacionalnog okvira za razvoj, vježbe Osiguravanje afganistanske  budućnosti i dizajniranje Afganistanskog kompakta. Dr. Ghani je bio kandidat za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 2006. godine i kandidat na predsjedničkim izborima u Afganistanu 2009. godine. Prethodno je radio u UN Panelu visokog nivoa o pravnom osnaživanju siromašnih, IDEA, kao viši nerezidentni suradnik u Institutu Brukings, bio je član upravnog odbora Brookingsovog projekta globalne nesigurnosti, Atlantskog vijeća i projekta svjetske pravde Američke odvjetničke komore. Autor je brojnih knjiga i članaka, uključujući i Popravljanje propalih država: Okvir za obnovu slomljenog svijeta (OUP: 2008), i čest je komentator u medijima.

        Dennis Gratz je rođen 1978. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu 2001. godine i stekao je diplomu iz područja demokracije i ljudskih prava u Centru za interdisciplinarni poslijediplomski studij na Sveučilištu u Bologni 2002. Tijekom 2003. je položio pravosudni ispit i počeo s radom kao odvjetnik u Sarajevu, specijaliziran u području bračnog zakona, autorskih prava i zakona o medijima i slobodi tiska. Od 2008. do 2009. radio je kao koordinator radne skupine regulacije s DTT Forumom regulatorne agencije za komunikaciju BiH. Gratz je doktorirao na Fakultetu društvenih znanosti na Sveučilištu u Hamburgu. Njegova se teza bavila sustavnim ratnim zločinima počinjenim tijekom rata u Bosni 1992.-1995. s posebnim naglaskom na eliminaciji lokalnih elita (elitocidna teorija). Gratz je objavio više znanstvenih studija i eseja na temu ratnih zločina, ustavnih pitanja, zaštite ljudskih prava i primjeni, a bio je predavač i panelist na međunarodnim i domaćim znanstvenim konferencijama i panelima. Trenutačno je asitent profesor u Centru za interdisciplinarne poslijediplomske studije Sveučilišta u Sarajevu i  u Sarajevskoj školi za znanost i tehnologiju. Od 2009. do 2010. godine bio je korisnik Fulbright školarine na Sveučilištu Columbia u New Yorku. U 2010. godini proveo je niz predavanja o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji kao gostujući profesor na Institutu za istraživanje mira i sigurnosne studije na Hamburškom Sveučilištu, u Njemačkoj. Gratz je suosnivač i predsjednik Naše stranke, socio-liberalne političke stranke iz Bosne i Hercegovine. Bio je kandidat za predsjednika Općine Centar Sarajevo tijekom lokalnih izbora 2008. godine.

        Yehuda Greenfield-Gilat je ovlašteni arhitekt, suosnivač SAYA/Dizajn za promjene i direktor odjela planiranja i razvoja. Diplomirao je na Fakultetu samoupravljanja J.F. Kennedy Sveučilišta Harvard i ima diplomu iz područja arhitekture s Instituta za tehnologiju Technion-Izrael. Bavi se planiranjem, rješavanjem sukoba i političkom ekonomijom. SAYA/Dizajn za promjene je tvrtka arhitekture i dizajna, usmjerena na arhitekturu mira koristeći dizajn kako bi nadahnula i predočila mir u područjima intenzivnih sukoba. Tvrtka je osnovana 2006. godine, s dubokim uvjerenjem da arhitektura i dizajn mogu igrati bitnu, transformativnu ulogu u spornim područjima. U kasnijim godinama tvrtku su angažirale razne nevladine organizacije, mirovne inicijative i skupine za strateško promišljanje (Izraelsko-palestinska inicijativa u Ženevi, Peres Centar za mir, Centar za mir Srednjeg istoka i više) da bi provodili studije, kampanje i razne vrste suradnje s palestinskim arhitektima i planerima. Njihov je rad tijekom godina predviđao sporazume i razvoj kreativnih mogućnosti i razmišljanja za rješavanje sukoba, stvorio veliku bazu podataka za mir u regiji i poslužio liderima zemalja u ranijim pregovorima.

        Milan Grubor je viši savjetnik u Uredu predsjednika Narodne Skupštine entiteta Republika Srpska. Bio je sudionik u prvoj generaciji Instituta Jugoistočne Europe mladih lidera na Sveučilištu Tovson u Sjedinjenim Američkim Državama u 2001. Grubor je bio jedan od osnivača i prvih predsjednika Vijeća učenika entiteta Republika Srpska 2001.-2002. Bio je osnivač i potpredsjednik Saveza studenata entiteta Republika Srpska 2006.-2007. i osnivač i prvi predsjednik studentskog parlamenta Sveučilišta u Banjaluci 2008.-2009. Grubor je šef AntiKora, ekipe koja se borila protiv korupcije u visokom obrazovanju. Tijekom 2009.-2010. je bio predsjednik Vijeća mladih entiteta Republika Srpska. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu na Sveučilištu u Banjaluci tijekom 2010. Kolumnist je u “Nezavisnim novinama” u Bosni i Hercegovini. Govori engleski i francuski jezik.

        Stephen B. Heintz se pridružio Zakladi braće Rockfeller (RBF) tijekom veljače 2001. godine kao četvrti predsjednik. RBF, koji su 1940. utemeljili sinovi i kćerke John D. Rockefellera mlađeg, međunarodna je zaklada koja podržava društvenu promjenu koja pomaže da se izgradi što pravedniji, održivi i mirni svijet. Prije dolaska u RBF, Heintz je radio na vodećim pozicijama u neprofitnom i javnom sektoru. Do skora je bio prvi predsjednik Demosa: Mreže za ideje i akcije. Demos je organizacija za istraživanje i zastupanje javne politike koja radi na poboljšanju vitalnosti američke demokracije i promicanju šireg zajedničkog gospodarskog napretka. Prije osnutka Demosa Heintz je bio izvršni potpredsjednik i glavni operativni direktor na Institutu Istok-zapad (EVI), gdje je radio na pitanjima reforme gospodarstva, razvoja civilnog društva i međunarodne sigurnosti. Sa sjedištem u Pragu, Češka, od 1990. do 1997. godine Heintz je radio intenzivno u srednjoj i istočnoj Europi i u novim nezavisnim državama. Prvih petnaest godina karijere posvetio je politici i državnoj službi u saveznoj državi Connecticut, gdje je obnašao dužnost komesara za gospodarski razvoj (1988.-1990.) i komesara za socijalna pitanja (1983.-1988.). Godine 1988.  pomogao je da se izvrši nacrt i osigura glasovanje u Kongresu za zakon o podršci obitelji, prvi veliki napor da se reformira sustav zaštite nacije. Njegovi su članci objavljeni u The International Herald Tribune, The Washington Post, The Wall Street Journal Europe i u nekoliko knjiga i časopisa. Doktorski rad je obranio uz počast Magna Cum Laude na Sveučilištu Yale.  

        Slađan Ilić je obnašao dužnost ekonomskog savjetnika gradonačelnika Štrpca na Kosovu od lipnja 2011. Posebno je angažiran u projektu revitalizacije Skijaškog centra Brezovica. Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Ljubljani, Slovenija i na Sveučilištu u Beogradu, Srbija. Bio je prvak sedam puta u alpskom skijanju i tijekom 1992. godine član Jugoslavenskog olimpijskog tima za Albertville. Do 2000. bio je angažiran u privatnom poduzetništvu, prije svega u području zimskog turizma. Nakon rata na Kosovu Ilić je radio kao direktor NVO Resursni centar OESS-a u Štrpcu skoro godinu dana. Također je osnovao lokalnu nezavisnu radijsku postaju i radio je kao novinar. Godine 2002. je osnovao Srpski demokratski pokret u općini Štrpce, kandidirao se za izbore i bio izabran za predsjednika općine. Godine 2004. podnio je ostavku i postao član kosovskog parlamenta kao nezavisni kandidat. Od 2007. godine Ilić je radio na raznim međunarodnim projektima usmjerenim na ekonomsko osnaživanje ugroženih skupina i na pružanje konkretne financijske pomoći zajednicama na Kosovu. 

        Christina Koulouri je profesorica suvremene povijesti i direktorica Centra za istraživanje suvremene povijesti na Sveučilištu Panteion političkih i društvenih znanosti u Atini, Grčka. Koulouri također obnaša dužnost predsjedavajuće Komiteta za obrazovanje povijesti u Centru  za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi (CDRSEE). Studirala je na Sveučilištu u Ateni, u Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales Paris I - Panteon - Sorbona, gdje je doktorirala. Autorica je nekoliko knjiga i članaka na grčkom, engleskom i francuskom jeziku u svezi s predavanjima povijesti, povijesti historiografije, nacionalnog identiteta i povijesti sporta. Također je autorica nekoliko školskih udžbenika. Urednica je četiriju alternativnih obrazovnih radnih svesaka za nastavu suvremene povijesti u jugoistočnoj Europi. Bila je članica odbora za odobrenje udžbenika povijesti u grčkim srednjim školama i članica skupine projekta Vijeća Europe o učenju i nastavi povijesti Europe 20. stoljeća od 1996.-2000. Predavala je na nekoliko međunarodnih konferencija u Grčkoj, zapadnoj i jugoistočnoj Europi, SAD-u, Japanu, Tajvanu i Kini. Koordinatorica je projekta Klasifikacija i registracija povijesnih arhiva iz Grčkog olimpijskog komiteta (HOC) i Međunarodne olimpijske akademije (IOA). Ujedno je i koordinatorica ekipe povjesničara iz pet balkanskih zemalja za projekt Balkan Tale, sveobuhvatan projekt o otomanskoj i balkanskoj povijesti koju je financirao Goethe institut.

        Leonidas Makris radi kao savjetnik gradonačelnika Soluna Yiannisa Boutarija, od srpnja 2012. Njegovi zadaci uključuju dnevni rad s gradonačelnikom, kao i rješavanje pitanja političke komunikacije. Od veljače 2012. godine držao je tečajeve u svezi s političkom  komunikacijom, usporednom politikom, državom i društvom, demokracijom i diktaturom, društvenim pokretima i povijesti političkih ideja na Katedri za političke znanosti na Sveučilištu Demokrit Trakije u Grčkoj. Od 2010.-2012. bio je predavač osnovnih studija na političkim znanostima i međunarodnim odnosima na DEI Collegu u Solunu, gdje je predavao usporednu politiku, demokraciju i demokratizaciju i međunarodne institucije. Makris je doktorirao političke znanosti na Londonskom fakultetu za ekonomiju i političke znanosti. Također je ovlašteni psiholog i ranije je radio kao psiholog. Njegove glavne aktivnosti su uključivale savjetovanja osoba s manjim psiholoških poremećajima, provođenje procjene ličnosti i vrednovanje mentalnih uvjeta prema DSM-III-R. Tečno govori grčki, engleski i španjolski jezik.

        Jelena Milić je među najutjecajnijim političkim analitičarima u Srbiji i na Zapadnom Balkanu. Radila je s Goran Svilanovićom, bivšim ministrom vanjskih poslova Srbije i Crne Gore, a kasnije i Srbije tijekom njegova mandata u Paktu stabilnosti Odjela za jugoistočnu Europu. Radila je kao politička analitičarka i istraživačica za Međunarodnu kriznu grupu i u Helsinškom odboru u Srbiji. Autorica je nekoliko članaka i eseja. Njena područja stručnosti uključuju reformu sektora sigurnosti u Srbiji, odnose Srbija-EU i Srbija-NATO, Kosovo, veze među nenasilnim promjenama režima, tranzicicijske pravde i reforme sektora sigurnosti.

        Suljo Mustafić je rođen 1973. godine u Baru, Crna Gora. Diplomirao je na Katedri za južnoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 1997. godine. Od 2009. je bio član Skupštine Crne Gore i šef zastupničkog kluba Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore. U 25. sazivu Skupštine izabran je za potpredsjednika. Član je Komiteta za međunarodne poslove, Odbora za obranu i Ustavnog odbora. Također je član Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije i Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Govori engleski i turski. Živi u Baru. 

        Andrej Nosov je osnovao Inicijativu mladih za ljudska prava 2003. godine, koju je predvodio do 2009. Razvio je programe za poticanje regionalne suradnje, koji su bili usmjereni na suočavanje s prošlošću i na aktivizam mladih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori i Srbiji. Tijekom 2009. je osnovao Zakladu Hartefakt, regionalnu zakladu za dodjeljivanje sredstava i umjetničku produkciju. Pod njegovim vodstvom Hartefakt radi na Kosovu, u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Od 2001. do 2003. Nosov je novinar srbijanskog dnevnog lista Danas, Radio Slobodne Europe i drugih lokalnih medija. Odvjetnik je i kazališni redatelj po obrazovanju. Producirao je i režirao više od deset kazališnih i filmskih produkcija, koje su dobile nagrade na nekoliko festivala u protekle tri godine.

        Darko Pajović je trenutačno predsjednik nove parlamentarne političke stranke u Crnoj Gori koja se zove Pozitivna Crna Gora. Pozitivna Crna Gora je osvojila 9 % glasova na izborima u  listopadu 2012. godine. Predstavlja stranku i rukovodi njome, provodi njenu politiku, određuje i predstavlja političke stavove i koordinira suradnju svih njenih tijela. Prije dvanaest godina bio je osnivač i direktor neprofitne organizacije Green Home, gdje je vodio nekoliko velikih ekoloških projekata. Organizirao je veliku kampanju za zaštitu kanjona rijeke Tare 2004. godine, kao i kampanju protiv plana Vlade Crne Gore za izgradnju elektrane na Morači 2010. godine. Pajović je također stručnjak Međunarodne unije za konzervaciju prirode i autor je nekoliko publikacija iz polja zaštite životnog okoliša. Bio je član Nacionalnog vijeća za održivi razvoj Crne Gore, kao i Povjerenstva za suradnju s UNESCO-om. Njegovo profesionalno iskustvo uključuje rad u humanoj reprodukciji: Prvi je u Crnoj Gori uspješno izvršio pothvat vantjelesne oplodnje, član ESHRE, Europskog društva za humanu reprodukciju, autor je preko 40 znanstvenih radova iz polja ljudske reprodukcije, predstavlja se na znanstvenim konferencijama od 2003. godine.

        George A. Papandreou je diplomirao na Amherst Collegu i posjeduje master diplomu iz sociologije i razvoja s Ekonomskog fakulteta u Londonu. Bio je stipendist Centra za međunarodne odnose Sveučilišta Harvard (1992.-1993). Zastupnik je od 1981. godine i obnašao je dužnosti u nekoliko vlada, kao zamjenik tajnika za kulturu i kao ministar prosvjete, prije nego što je postao ministar vanjskih poslova 1999.-2004. Papandreou je dobio nekoliko priznanja za predanost u promicanju mira i demokracije, kao i za borbu protiv rasizma i naročito za uspješnu kampanju, kao i ministra vanjskih poslova, za približavanje Grčke i Turske. Zamjenik je predsjedavajućeg Zaklade za međunarodno olimpijsko primirje, institucije koja se aktivno promovira od kada je Atena dobila nagradu za Olimpijske igre 2004. Aktivno podržava informiranje društva i e-demokraciju, 2003. godine je izabran kao jedan od “25 ljudi koji mijenjaju svijet politike interneta”. Kao predsjednik Panhelenskog socijalističkog pokreta (PASOK) od siječnja 2004. godine do ožujka 2012. Papandreou je pokrenuo radikalne reforme grčkog političkog sustava stranaka. Obnašao je dužnost premijera Grčke od listopada 2009. do studenog 2011. Papandreou je jednoglasno izabran za predsjednika Socijalističke internacionale u siječnju 2006. godine i to je pozicija na kojoj se trenutačno nalazi, također je i član grčkog parlamenta. Tijekom jeseni 2012. godine bio je gostujući suradnik na Institutu za politiku Fakulteta J.F. Kennedy Sveučilišta u Harvardu. U proljeće 2013. godine predavao je kao SIPA Globalni stipendist na Sveučilištu Kolumbija u New Yorku. G. Papandreou je oženjen Adom i ima dvoje djece, Andreasa i Margarita-Elenu.

        Spyros Pengas je zamjenik gradonačelnika u Solunu. Studirao je političke znanosti i međunarodne odnose na Sveučilištu Freiburg na u Münchenu. Radio je kao pripravnik u UNHCR lokalnom uredu u Bruxellesu u Belgiji, a vratio se u Grčku 1994. godine raditi u obiteljskom biznisu s orijentalnim tepisima. Osnovao je Istočne staze, nevladinu organizaciju koja dovodi ljude iz Grčke do istočnih azijskih zemalja kako bi ih upoznala s lokalnom kulturom. Sudjelovao je na lokalnim izborima u Solunu 2006. i 2010. godine s gradonačelnikom Yiannisom Boutarisom i Inicijativom za Solun. Godine 2010. izabran je za zamjenika gradonačelnika s 1.111 dobivenih glasova. Pengas je zamjenik gradonačelnika od 2011. godine.

        Dukagjin Pupovci je izvršni direktor Kosovskog centra za obrazovanje (KEC), jedne od najistaknutijih obrazovnih organizacija na Kosovu i regiji. Kao stručnjak za obrazovanje, pridonio je razvoju najvažnijih strateških dokumenata na polju obrazovanja i istraživanja na Kosovu, posebice preko udjela u kreiranju nacionalne politike i savjetodavnih tijela. Osim toga, koautor je brojnih studija i članaka o obrazovanju i istraživanjima na Kosovu. Radio je kao savjetnik u obrazovanju u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana. Doktorirao je matematiku i profesor je sa stalnim zaposlenjem na Sveučilištu u Prištini. Također predaje na Višoj školi za obrazovanje u Tirani.

        Boris Raonić je iz Podgorice, Crna Gora. Predsjednik je Građanskog saveza, nevladine organizacije u Crnoj Gori. Tijekom ranih 1990-ih Raonić je bio aktivni član Liberalne stranke Crne Gore (LSCG). Tijekom studija na Pravnom fakultetu osnovao je jednu od prvih neprofitnih organizacija u Crnoj Gori. Također je radio kao novinar u Nansen dijalog centru, te kao direktor Inicijative mladih za ljudska prava. Bio je pionir u promicanju prigovora savjesti u Crnoj Gori i član krizne skupine za zaštitu rijeke Tare. Autor je brojnih članaka u polju dijaloga, tolerancije, političke kulture i rješavanja sporova, kao i producent dva dokumentarna filma koji se bave temom suočavanja s prošlošću. Član je Nacionalnog vijeća za europske integracije, direktor Škole demokratskog rukovođenja gdje je predstavnik iz Crne Gore u Vijeću Europe, Škole za političke studije, te je član nekoliko odbora neprofitnih organizacija. Oženjen je Milenom i otac je kćerke Teodore.

        Ilir Salihu je šef osoblja predsjednika Kosova. Magistrirao je strateški menadžment na IEDC - Poslovnom fakultetu u Bledu, Slovenija. Također je sudjelovao u programu za industrijski menadžment na Sveučilištu za menadžment i ekonomiju u Vaxjo, Švedska. Profesionalnu karijeru u Odjelu za trgovinu i industriju Salihu je započeo kao službenik zadužen za nadzor nad upravljanjem državnim poduzećima (DP) na Kosovu. Zatim je prešao u Kosovsku agenciju povjerenja, instituciju koja je nadležna za privatizaciju DP i nadzor upravljanja javnim poduzećima (JP). U 2005. godini imenovan je za zamjenika glavnog ravnatelja KAP i upravnika odjela JP. Tijekom njegova vodstva, KPA je obuhvatio sva JP i uspostavio sustav korporativnog upravljanja u poduzećima u kojima radi preko 15.000 zaposlenika. Tijekom 2005.-2008. predsjedavao je odboru direktora Pošte i telekomunikacija Kosova (PTK) i u Međunarodnoj zračnoj luci u Prištini. Pod vodstvom Salihua PTK je ostvario važan prijelaz iz kompanije sa socijalističkim načinom razmišljanja u kompaniju usmjerenu ka tržišnom gospodarstvu. Slično tome, Međunarodna zračna luka u Prištini je od strane Airports Council International (ACI) izabrana za najbolju zračnu luku u kategoriji ispod 1 milijuna putnika. Salihu je radio kao ekonomski savjetnik u Međunarodnom civilnom uredu od srpnja 2008. do ožujka 2011. U travnju 2011. godine stupio je u ured predsjednika Republike Kosovo kao ekonomski savjetnik i obnašao je dužnost šefa osoblja od veljače 2012. godine.

        Evangelia Stamouli je radila kao savjetnica za međunarodne odnose za životni okoliš za glavnog tajnika Ministarstva za zaštitu životnog okoliša, energetike i klimatskih promjena u Grčkoj od 2011. Također je radila kao stručnjakinja za Zapadni Balkan pri Katedri za međunarodne odnose i odnose Europske unije od 2010.-2011. Evangelia Stamouli je nacionalna predstavnica u integriranom upravljanju proširenjem basena rijeke Drine, kontakt je osoba za Arhuske konvencije i predstavlja Grčku na Rio20 konferenciji. Studirala je političke znanosti na Sveučilištu na Kritu i magistrirala jugoistočne europske studije na Sveučilištu u Ateni, također je i magistrica globalnog upravljanja životnim okolišem i održivim razvojem na Panteion Sveučilištu u Ateni. Diplomirala je na grčkoj Nacionalnoj školi za javnu upravu.

        Paul Stubbs  je rođen u Liverpoolu, Velika Britanija, 1959. godine. Studirao je sociologiju, socijalnu politiku i socijalni rad na sveučilištima Hull, Lester, Varvick i Bath, Velika Britanija. Od 1993. godine živi i radi u Hrvatskoj, prvobitno sa sjedištem u izbjegličkom kampu u Istri. Od selidbe u Zagreb, radi u kombinaciji aktivizma, istraživanja i savjetovanja. Bio je član osnivača odbora Centra za mirovne studije u Hrvatskoj. Od 2003. godine radi kao viši znanstveni suradnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Njegova glavna interesiranja, koja se ogledaju u njegovim publikacijama, su socijalna politika u Jugoistočnoj Europi, politika kao prevoditeljska praksa, razvoj i mobilizacija zajednice i online aktivizam. Član je redakcije hrvatskog časopisa za socijalnu politiku. Skupa s Bobom Deaconom, urednik je izdanja Socijalna politika i međunarodne intervencije u jugoistočnoj Europi (Edvard Elgar, 2007), i izdanja Prema otvorenom regionalizmu u jugoistočnoj Europi, sa Kristofom Soliozom (Nomos, 2012).

        Goran Svilanović je preuzeo dužnost glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju 1. siječnja 2013. nakon imenovanja u Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) ministara vanjskih poslova u Beogradu 14. lipnja 2012. Srbijanski je diplomat i političar, prethodno je bio koordinator gospodarskih i ekoloških aktivnosti OESS-a (2008-2012). U studenom 2004. godine imenovan je za predsjedavajućeg Prvog radnog stola (za demokratizaciju i ljudska prava) Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu, gdje je radio do kraja 2007. Bio je član Više skupine za pregled Pakta za stabilnost, koji je predložio transformaciju Pakta stabilnosti u regionalno vijeće za suradnju. Od 2000. do 2004. godine je bio ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije, koja je preimenovana u Srbiju i Crnu Goru 2003. Između 2000. i 2007. godine bio je član parlamenta. Bio je predsjednik Građanskog saveza, srbijanske političke stranke (1999.-2004.). Pored doktorata sa Sveučilišta Union u Beogradu i diplome osnovnog i master studija prava na Beogradskom sveučilištu, Svilanović je također studirao na Institutu za ljudska prava u Strazburu, Francuska, na Sveučilištu u Saarlandu, Njemačka, kao i na Europskom sveučilišnom centru za mirovne studije u Staadtschlaining, Austrija. Radio je s velikim brojem organizacija i komiteta, kao što su Centar za antiratnu akciju (1995.-1999.), Međunarodna komisija za Balkan (2004.-2006.) i Beogradski centar za ljudska prava (2007.-2008.). Od 2008. godine je docent prava na Sveučilištu Union u Beogradu. Goran Svilanović govori srpski i engleski jezik. Rođen je 22. listopada 1963. Oženjen je i ima dvoje djece. 

         Despina Syrri je predsjednica Simbioze. Radi u vijeću u solunskoj općini i zadužena je za integraciju migranata. Trenutačno radi na istraživanju ilegalnih migranata u pritvornim centrima na grčko-turskoj granici, tretiranju naroda trećih zemalja na vanjskih granicama Europe zajedno s ELIAMEP, kao i u Agenciji EU za osnovna prava. Sudjeluje u razvoju programa Europske magistrature za humanitarnu akciju za odjel Europske komisije za Balkan, slavenskih i orijentalnih studija Sveučilišta Makedonije u Solunu. Gostujuća je suradnica u Amsterdamskom centru za holokaust i studij genocida, direktorica istraživanja i međunarodne suradnje Instituta za imigracionu politiku u Grčkoj, a predavala je političke znanosti i političku antropologiju na Američkom koledžu u Solunu. Radila je s agencijom Reuters, Atenskom novinskom agencijom, jugoistočnim Centrom za istraživanje Europe, Berlinskom migracionom mrežom, British Council, Oxfordovim Centrom za izbjegličke studije, Institutom Istok-zapad, kao i s međunarodnim i neprofitnim organizacijama u Južnoj Africi, istočnoj i jugoistočnoj Europi u vezi s razvojem post-konfliktnih pitanja, izbora, migracije, izbjeglica, granica i integracije zapadnog Balkana u Europsku uniju.

        Sumeja Tulić je studirala pravo na Pravnom fakultetu u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, i magistrirala je iz europskog regionalnog magistarskog programa za demokraciju i ljudska prava u Sarajevu. Od 2011. godine radila je kao službenica programa za branitelje civilnih prava za Zapadni Balkan i kao članica Sarajevskog ratnog pozorišta (SARTR-Sarajevo) od 2008. godine. Jedna je od osnivačica Kontakt udruženja u Sarajevu, organizacije usredotočene na kazališnu analizu društvenih problema. Kao sudionica radila je u mnogim europskim produkcijama u Belgiji, Italiji, Njemačkoj i Grčkoj.

        Alban Ukaj je glumac s Kosova koji živi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2004. godine i radi u Sarajevskom ratnom pozorištu od 2008. godine. Aktivan je na filmu i u pozorištu. Nedavno se pojavio na najnovijem projektu grčkog redatelja Menelaosa Karamaghiolisa kao i u nekim drugim uključujući Palme d’Or produkciju koja je dobila nagradu. Trenutačno glumi u dokumentarnom kazalištu Hipermnesia i produkciji BITEF kazališta. Njegov se rad usmjerava na program regionalne suradnje, kao što su kontinuirano angažiranje sa Zakladom Hartefakt Beograda i različitim projektima na Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hrvatskoj. Jedan je od suosnivača udruge posvećene promidžbi istraživanja u kazalištu, s usmjerenjem na angažiranje marginaliziranih skupina. G. Ukaj trenutačno piše i režira kratak film sa sjedištem u Prištini s koprodukcijom iz Beograda.

        Ivan Vejvoda je potpredsjednik za programe njemačke Zaklade Marshall u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2003. do 2010. godine bio je izvršni direktor za Balkan Trust for Democracy, projekt GMF. U periodu 2002.-2003. obnašao je dužnost višeg savjetnika za vanjsku politiku i europske integracije srbijanskog premijera - najprije Zorana Đinđića, a potom Zorana Živkovića. Prije službovanja u Vladi Srbije, Vejvoda je bio izvršni direktor Fonda za otvoreno društvo sa sjedištem u Beogradu. Sredinom 1990-ih radio je na različitim akademskim pozicijama u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući godinu dana provedenih na Smith koledžu i Macalester koledžu u SAD i tri godine istraživanja na Sveučilištu u Sasexu u Engleskoj (1993.-1996.). Bio je istraživač u Beogradskom institutu za europske studije (1984.-1993.). Vejvoda je objavljivao radove iz područja demokratske tranzicije, totalitarizma i poslijeratne obnove na Balkanu. Pored toga, bio je istaknuta figura u oporbenom pokretu u Jugoslaviji 1990-ih. U Beogradu je bio suosnivač Demokratskog foruma 1989. i Beogradskog kruga - Udruženja nezavisnih intelektualaca 1992. Bio je jedan od urednika Demokratizacije u srednjoj i istočnoj Europi (Pinter 2000, kontinuum 2002.) i Jugoslavija i poslije (Longman 1997.). Ima diplomu Instituta d'Etudes Politiques iz Pariza (1972.) i završio je poslijediplomski studij na Sveučilištu u Beogradu. Nagrađen je francuskim nacionalnim ordenom za zaslugu i ordenom talijanske zvijezde solidarnosti.

        Toni Vidan je sudionik kampanje Organizacije za energiju i ekološku klimu Zelena akcija u (ZA)/Prijatelji planeta Zemlje u Hrvatskoj, obnašao je i dužnost predsjednika izvršnog odbora. Trenutačno radi na uspostavljanju obrazovnog centra za održivu energiju u bivšoj vojarni na otoku Šolta u blizini Splita. Od 1991. je bio aktivan u međunarodnim klimatskim pregovorima i pomogao je osnutak Globalne zaklade za životni okoliš. Sudjelovao je u nekoliko međunarodnih klimatskih inicijativa, također je bio i koordinator Mreže akcije za klimatske promjene za srednju i istočnu Europu (1992.-1995.) kao i blagajnik Friends of the Earth International. Vidan također surađuje s brojnim savjetodavnim tijelima u Hrvatskoj i inozemstvu i promatrač je komiteta Hrvatskog sabora životnog okoliša; predsjednik Hrvatskog nacionalnog komiteta za razvoj civilnog sektora i Foruma životnog okoliša jugoistočne Europe. Nedavno je izabran za člana Europskog gospodarskog i društvenog komiteta.

        Bosiljka Vuković je šefica Odjela za podršku Nacionalnom vijeću za održivi razvoj u Ministarstvu održivog razvoja i turizma u Crnoj Gori. Radi na polju održivog razvoja u svojoj rodnoj zemlji Crnoj Gori, od 2007. godine. Ranije je radila kao šefica Ureda za održivi razvoj, tijela nadležnog za međusektorske koordinacije nacionalne strateške i dugoročne razvojne politike. Tajnica je Nacionalnog vijeća za održivi razvoj i sudionica savjetodavnog tijela Vlade Crne Gore o pitanjima održivog razvoja, kojim predsjedava predsjednik Vlade. Kao kontaktna osoba za Povjerenstvo za održivi razvoj UN-a (CSD) i za pripreme trećeg Svjetskog samita o održivom razvoju (Rio+20) na nacionalnoj razini, aktivno je uključena u proces održivog razvoja UN i EU. Tijekom 2011. godine je izabrana za potpredsjednicu Ureda za 20. sjednicu CSD u ime istočnoeuropske skupine UN-a. Prije povratka u Crnu Goru radila je u razvojnim programima, prije svega u Srbiji, na nadgledanju i procjeni infrastrukturnih i poljoprivrednih razvojnih projekata i projekata mjesnih zajednica. Završila je magistraturu na Fakultetu za napredne međunarodne studije (SAIS) pri Sveučilištu Johns Hopkins s usmjerenjem na međunarodnu ekonomiju i europski studij.

        Izveštaji
         

        Završni izvešaj prvog godišnjeg Balkanskog Foruma održan u Solunu, Februar 2013.

        Donatori

        The Balkan Forum is supported by RYCO. The content of this website is the sole responsibility of The Balkan Forum and does not necessarily present the views of RYCO